Možemo li upravljati oblacima?

Možemo li doista upravljati vremenom, prizvati kišu, spriječiti tuču ili otjerati maglu? Ljudi to pokušavaju od davnina, želeći osigurati vodu, smanjiti štete od nevremena i zaštititi urod. Danas se takvi pokušaji svode pod zajednički pojam, modifikacija vremena, navodi DHMZ.

Prema objašnjenju Svjetske meteorološke organizacije (WMO), objavljenom u Izjavi o modifikaciji vremena od 14. lipnja 2024., riječ je o svjesnom djelovanju s ciljem promjene atmosferskih uvjeta kako bi se utjecalo na lokalne vremenske prilike. Najpoznatija i najraširenija metoda takvih zahvata je zasijavanje oblaka. WMO pritom naglašava da ne promiče niti obeshrabruje modifikaciju vremena, nego se usredotočuje na poticanje znanstveno utemeljenih istraživanja i pružanje smjernica za najbolje prakse.

Osim namjernih zahvata, poput zasijavanja oblaka, postoje i nenamjerne promjene vremena koje nastaju kao posljedica ljudskih aktivnosti, kao što su onečišćenje zraka koje utječe na oblikovanje oblaka ili klimatske promjene uzrokovane stakleničkim plinovima. Razumijevanje tih procesa važno je jer se i njihov utjecaj mora uzeti u obzir pri procjeni učinkovitosti namjernih zahvata u vremenske prilike.

Također, u svojoj Izjavi o modifikaciji vremena, Svjetska meteorološka organizacija (WMO), podsjeća da je važno razlikovati klimatsku intervenciju, velike, globalne zahvate kojima se pokušava ublažiti učinak klimatskih promjena kroz duga vremenska razdoblja, i modifikaciju vremena odnosno lokalne ili regionalne zahvate koji djeluju kratkoročno.

Također, u svojoj Izjavi o modifikaciji vremena, Svjetska meteorološka organizacija (WMO), podsjeća da je važno razlikovati klimatsku intervenciju, velike, globalne zahvate kojima se pokušava ublažiti učinak klimatskih promjena kroz duga vremenska razdoblja, i modifikaciju vremena odnosno lokalne ili regionalne zahvate koji djeluju kratkoročno.

Što je zasijavanje oblaka i koliko je učinkovito?

Zasijavanje oblaka je tehnika kojom se u već postojeće oblake ispuštaju sitne čestice, najčešće srebrov jodid, suhi led ili sol, kako bi se potaknuli ili pojačali prirodni procesi kondenzacije i stvaranja oborine. Ciljevi zasijavanja oblaka mogu biti različiti, od povećanja količine kiše u sušnim područjima, preko smanjenja štete od tuče pa sve do raspršivanja oblaka iznad određenog područja.

No, uspjeh ovakvog zasijavanja često se povezuje s razmjerno jednostavnom dinamikom i strukturom tih oblaka. Budući da nastaju uslijed točno definiranih atmosferskih uvjeta, u takvom relativno jednostavnom atmosferskom okruženju moguće je sustavno pratiti njihov razvoj i rezultate zasijavanja. Kod oblaka složene dinamike, poput konvektivnih oblaka, kao što je npr. superćelija, eksperimenti nisu dali dovoljno uvjerljive dokaze da tehnologija uistinu djeluje.

Globalna praksa i ekonomski aspekt

Danas se programi modifikacije vremena provode u više od pedeset zemalja svijeta, najčešće s ciljem povećanja dostupnosti vode, zaštite usjeva i imovine te poboljšanja uvjeta u prometu. Ipak, ostaje teško sa sigurnošću dokazati koliki je stvarni učinak takvih zahvata. Analize pokazuju da bi, kada bi metode bile doista pouzdane, korist mogla biti značajna. No, neizvjesnost oko stvarnog učinka čini takva ulaganja rizičnima, osobito jer su pojedini eksperimenti pokazali rezultate suprotne početnim očekivanjima. Unatoč tome, interes raste, osobito u razdobljima suša i drugih nepogoda. S druge strane, postoje i drukčiji pristupi. U Sjedinjenim Američkim Državama pojedine savezne države, poput Tennesseja i Floride, nedavno su uvele zabrane određenih oblika modifikacije vremena, uključujući zasijavanje oblaka i solarni geo-inženjering te su takve aktivnosti zakonski kažnjive.

Potreba za istraživanjima

WMO naglašava da razvoj modifikacije vremena zahtijeva sustavna i dobro planirana istraživanja u koja su uključene različite znanstvene discipline, od meteorologije i hidrologije do ekonomije i društvenih znanosti. Takav interdisciplinarni pristup pomaže bolje razumjeti složene procese u atmosferi i procijeniti koliko su pojedine metode doista učinkovite.

Ključni koraci su precizna mjerenja, sustavno praćenje i analiza atmosferskih procesa te korištenje numeričkih prognostičkih modela što bolje prostorne rezolucije koji mogu simulirati konvektivne procese No, modeli sami po sebi nisu dovoljni te se njihove pretpostavke i rezultati moraju provjeravati na terenu i uspoređivati s hipotezama na kojima se temelje projekti modifikacije vremena, kako bi se dobile pouzdane i znanstveno utemeljene procjene.

Prema preporukama WMO-a, učinkovitost se može procijeniti samo kroz pažljivo osmišljene eksperimente. Oblaci se biraju nasumično, prema unaprijed definiranim kriterijima, a zatim se uspoređuju tretirani i netretirani slučajevi kroz dulje vremensko razdoblje. Time se izbjegava subjektivna pristranost i godišnja varijabilnost, a rezultati se potvrđuju fizičkim mjerenjima i opažanjima.