Uskoro slijedi rijedak vremenski fenomen u Sahari
Sahara se s pravom naziva najsušljim mjestom na Zemlji jer prima malo ili nimalo oborina godišnje. To je najveća i najtoplija pustinja na svijetu, koja se proteže od Atlantskog oceana na zapadu do Crvenog mora na istoku, a pokriva preko 9,2 milijuna četvornih kilometara.
Ovo područje svijeta je vruće i suho jer se nalazi ispod suptropskog grebena, stalnog sustava visokog tlaka koji uzrokuje spuštanje zraka, čineći atmosferu suhom i stabilnom te sprječava stvaranje oblaka i oborina.
Ali Sahara nije uvijek bila vruća pustoš jer prije samo nekoliko tisuća godina (6.000-11.000), to je bila zelena regija s jezerima, rijekama i bujnom vegetacijom ali promjene u Zemljinoj orbiti uzrokovale su i promjene u svjetskim vremenskim obrascima, piše SWE i navodi da je to naglo transformiralo zelenu regiju u jednu od najsuših područja na Zemlji.
Desetljeća bez većih oborina ali slijedi obrat
Više u pola Sahare godišnje padne manje od 25 litara oborina, a samo povremeno do više oborina dolazi u južnom dijelu koji je bliže ekvatoru. Generalno jaka kiša u većem dijelu pustinje nije nešto što vidimo svake godine, ili možda čak ni svakog desetljeća, međutim prognostički modeli najavljuju skoru moguću promjenu.
Intertropska zona konvergencije (ITCZ) gdje se susreću vjetrovi pasati i koja je u osnovi skup oblaka, pljuskova, oluja i oborina i se prostire po cijelom ekvatoru prema prognostičkim modelima doživjeti će skoru anomaliju i pomaknuti se dosta sjevernije što će u naredna dva tjedna, vjerovatno i kasnije, većem dijelu zapadne i središnje Sahare donijeti kišu i pljuskove.
Prognostički modeli za to područje najavljuju oborine koje bi trebale biti veće i nekoliko stotina posto od onih višegodišnjih ali one će za naše pojmove biti male obzirom da je prosjek u tom dijelu svijeta malen i kreće se svega reda jednog većeg pljuska kod nas.
Gledajući još dublje u rujan prema najavi prognostičkih modela Sahara bi oko rubova pustinje mogla dobiti gotovo 500% više oborina, odnosno središnja područja u nadolazećim danima i tjednima i preko 1000% od višegodišnjih očekivanih oborina.
Budući da se cijeli ITCZ pomaknuo prema sjeveru, jaki grmljavinski olujni sustavi kreću se u Atlantski ocean na višoj geografskoj širini preko hladnijeg mora što znači i manje tropskih sustava. Ovo je samo jedan od neizravnih utjecaja koje položaj ITCZ-a u Africi može imati na vrijeme u Sjevernoj Americi, posebno tijekom sezone uragana u Sjedinjenim Državama, navodi u svojoj analizi SWE.