Sitne čestice koje vjetrovi iz sjeverne Afrike donose prema Europi mogu promijeniti boju planinskog snijega i ubrzati njegovo topljenje. Istraživanje jednog francuskog ledenjaka pokazuje koliko taj utjecaj može biti značajan.
Zamućeno nebo i žućkasti tragovi nakon kiše prepoznatljivi su znakovi dolaska saharske prašine. No njezino putovanje ne završava na automobilima i prozorima. Kada se nataloži na planinskom snijegu, može promijeniti način na koji površina prima Sunčevu energiju te pridonijeti bržem topljenju.
Vjetrovi podižu sitne čestice iz suhih područja sjeverne Afrike i, uz odgovarajuće strujanje, prenose ih preko Sredozemlja prema Europi. Prašina zatim dospijeva na površinu zajedno s oborinama ili suhim taloženjem. U Alpama tako bijeli snježni pokrivač povremeno poprima žućkaste, smeđe ili narančaste nijanse.
Promjena boje ima važnu posljedicu. Čist, svijetao snijeg odbija velik dio Sunčeva zračenja, dok potamnjela površina više energije upija. Sposobnost odbijanja zračenja naziva se albedo: kada se on smanji, više energije ostaje dostupno za zagrijavanje i topljenje snijega. Saharska prašina zato može djelovati kao dodatni poticaj otapanju.
Koliki je taj doprinos, istražio je tim znanstvenika predvođen Léonom Rousselom na ledenjaku Argentière u francuskom masivu Mont Blanc. Rad, objavljen 29. listopada 2025. u časopisu The Cryosphere, obuhvatio je razdoblje od 2019. do 2022. Znanstvenici su uspoređivali računalne simulacije koje uključuju djelovanje mineralne prašine s onima u kojima je njezin učinak na odbijanje zračenja isključen, a rezultate provjeravali terenskim i satelitskim podacima.
Prema njihovim procjenama, mineralnoj prašini moglo se pripisati između 8 i 16 posto ljetnog topljenja tog ledenjaka, ovisno o godini. Utjecaj nije bio jednak na svim njegovim dijelovima. Posebno se istaknula 2022., kada su se uz manjak oborina i toplinske valove pojavile i znatne naslage saharske prašine.
Te postotke ne treba preslikavati na sve alpske ledenjake: riječ je o procjeni za Argentière i promatrane godine. Ipak, istraživanje jasno pokazuje da u razumijevanju povlačenja ledenjaka, uz temperaturu i količinu snijega, treba pratiti i čestice koje mijenjaju njihovu površinu. Prašina iz daleke Sahare tako postaje dio priče o opstanku alpskog leda.