Jesen je kalendarski već stigla, dani su sve kraći, no priroda nam nerijetko upravo krajem rujna i tijekom listopada podari još jedno razdoblje obilja sunca, ugodne topline i stabilnog vremena. U našim krajevima za takve dane već se generacijama koristi izraz bablje ljeto.
Iako ga često spominjemo u svakodnevnom govoru, bablje ljeto nije samo pučki izraz bez meteorološke podloge. Hrvatska enciklopedija definira ga kao dulje jesensko razdoblje lijepog i blagog vremena, koje se kod nas najčešće javlja u drugoj polovici rujna i početkom listopada, a povezuje ga s izraženim grebenom Azorske anticiklone.
Kako nastaje bablje ljeto?
Nakon prvih jesenskih prodora hladnijeg zraka i prolazaka frontalnih sustava atmosfera se ponekad ponovno smiri. Nad zapadnom, srednjom ili južnom Europom ojača područje visokog tlaka zraka ili anticiklonalni greben, koji onemogućava ili barem znatno otežava prolazak novih frontalnih poremećaja.
Zrak se unutar anticiklone spušta, pri čemu se zagrijava i isušuje, oblaka je malo, a sunčanih sati mnogo. Ako tome pogoduje i visinsko strujanje kojim prema našem području pritječe topliji zrak, dnevne temperature mogu ponovno dosegnuti vrijednosti koje više podsjećaju na završetak ljeta nego na jesen.
Na Jadranu takva situacija može donijeti nekoliko prekrasnih dana: jutra su svježija nego ljeti, ali uz obilje sunca temperature tijekom dana mogu biti vrlo ugodne, pa čak i razmjerno visoke. More, koje se tijekom ljeta snažno zagrijalo, također se hladi znatno sporije od kopna pa na dalmatinskoj obali razlika između ljeta i rane jeseni često nije tako nagla kao u unutrašnjosti.
Ipak, bablje ljeto nije meteorološki definirano nekim točno određenim datumom, temperaturom ili trajanjem.
Ali zašto baš „bablje“ ljeto?
Jedno od najzanimljivijih objašnjenja povezano je – s paucima.
U toplim i mirnim jesenskim danima mogu se vidjeti tanke niti paučine koje lebde zrakom. Mladi pauci koriste ih kako bi se nošeni zračnim strujama premještali na nova područja. Hrvatska enciklopedija upravo navodi da izraz „bablje ljeto“ ima i drugo značenje – jesensku paučinu mladih pauka koji se njome, nošeni vjetrom, sele prema mjestima zimovanja.
Prema jednoj od teorija, te duge, svijetle niti paučine ljude su podsjećale na sijedu kosu starijih žena, odnosno „bapske vlasi“, pa se naziv s paučine postupno prenio i na razdoblje lijepog jesenskog vremena u kojem se ona najčešće pojavljuje.
No jezikoslovci upozoravaju da to nije jedino moguće objašnjenje. Izraz postoji u velikom broju slavenskih jezika, a postoje i tumačenja koja ga povezuju sa starim seoskim običajima i razdobljem jesenskih ženskih poslova, poput predenja lana i drugih radova nakon završetka glavnih ljetnih poljoprivrednih poslova. Zato je vjerojatno najpoštenije reći da je pravo podrijetlo izraza i dalje djelomično obavijeno tajnom.
Miholjsko, martinjsko, bablje...
U Hrvatskoj postoji još jedan vrlo lijep tradicionalni naziv – miholjsko ljeto.
Naziv je povezan s blagdanom sv. Mihaela odnosno Mihovilom, koji se obilježava upravo 29. rujna, u razdoblju kada su ovakve epizode stabilnog i toplog vremena česte. U starijoj meteorološkoj i pučkoj terminologiji susreće se i naziv martinjsko ljeto, prema sv. Martinu i 11. studenoga, osobito ako se toplo razdoblje pojavi znatno kasnije tijekom jeseni.
Ljeto koje se nakratko vrati
Bablje ljeto, dakle, nije povratak ljeta u pravom smislu riječi. Sunce je svakoga dana sve niže nad horizontom, noći su sve duže, jutra svježija, a more i kopno postupno gube toplinu nakupljenu tijekom ljeta. Bez obzira na to koliko dnevne temperature bile visoke, godišnje doba neumoljivo napreduje prema hladnijem dijelu godine.
Upravo je zato bablje ljeto toliko posebno.
To su oni dani kada jesen već oboji krajolik, jutro miriše drugačije nego u kolovozu, sjene postaju duže, a Sunce više nema svoju ljetnu snagu – ali poslijepodne ipak nakratko stvori dojam kao da se ljeto predomislilo i odlučilo ostati još koji dan.
Na Jadranu, a osobito u Dalmaciji, gdje je i more još relativno toplo, takva razdoblja mogu biti među najugodnijim dijelovima godine. Nema više najvećih ljetnih vrućina ni turističkih gužvi, a sunčani i topli dani još uvijek omogućavaju boravak na otvorenom, izlete, radove u prirodi, a ponekad i sasvim ugodno kupanje.
I zato, kada krajem rujna ili u listopadu nakon prvih jesenskih promjena ponovno zavladaju sunce, toplina i bonaca, naši stari za to nisu trebali složene meteorološke karte. Imali su jednostavan naziv koji se održao do danas – stiglo je bablje ljeto.