U 2023. učestalost pješčanih i prašinskih oluja iznad prosjeka

Svjetska meteorološka organizacija (WMO) objavila je svoje godišnje izvješće o učestalosti pješčanih i prašinskih oluja i o njihovu utjecaju na društvo. U izvješću se navodi kako su koncentracije prašine u područjima koja su 2023. godine bila najteže pogođena bile iznad dugoročnog prosjeka, ali ipak nešto niže nego 2022. godine, saznajemo na stranici DHMZ-a.

Prema Biltenu o prašini u zraku, najjača oluja ove godine prohujala je Mongolijom u ožujku, zahvativši više od 4 milijuna km², uključujući i 20 provincija u Kini.

Svake godine oko 2 000 milijuna tona prašine uđe u atmosferu, zamućujući nebo i narušavajući kvalitetu zraka u regijama koje su udaljene i tisućama kilometara te utječe na gospodarstva, ekosustave, vrijeme i klimu. Jedan je dio toga prirodan proces, ali velik dio rezultat je lošeg upravljanja vodom i zemljištem.

“Moramo biti oprezni pred neprestanim uništavanjem okoliša te sadašnjim i budućim klimatskim promjenama. Znanstveni dokazi pokazuju da ljudske aktivnosti utječu na pješčane i prašinske oluje. Na primjer, više temperature, suša i veće isparavanje dovode do niže vlažnosti tla. Time se, u kombinaciji s lošim upravljanjem zemljištem, pridonosi češćim pješčanim i prašinskim olujama”, rekla je glavna tajnica WMO-a, Celeste Saulo.

Točnost motrenja i prognoziranja poboljšana je posljednjih godina zahvaljujući napretku numeričkih modela i sustava promatranja. WMO-ov sustav za upozoravanje i procjenu pješčane i prašinske oluje (SDS-WAS), koji je uspostavljen 2007., nastoji poboljšati upozorenja putem namjenskih regionalnih centara te kombinira istraživački i operativni rad.

“Inicijativa Rana upozorenja za sve nastoji okupiti sve opasnosti, uključujući poboljšana upozorenja i prognoze pješčanih i prašinskih oluja temeljene na učinku”, rekla je Celeste Saulo.

No nije sve tako crno. Prijenos pijeska i prašine na velike udaljenosti preko oceana također je vrijedan izvor hranjivih tvari i važan je za međunarodno upravljanje ribarstvom.

Žarišne točke

Globalni prosjek godišnjih srednjih površinskih koncentracija prašine u 2023. bio je nešto niži od onog u 2022., uglavnom zbog smanjenih emisija prašine iz nekoliko regija širom svijeta aktivnih prašinom poput sjeverne Afrike, Arapskog poluotoka, Iranske visoravni, sjeverne Indije, središnje Australije i sjeverozapadne Kine.

Prema Biltenu godišnje srednje površinske koncentracije prašine nad zapadnom srednjom Azijom, sjevernom srednjom Kinom i južnom Mongolijom u 2023. godini bile su veće od onih 2022.

Koncentracija onečišćivača zraka izražava se u mikrogramima (milijunti dio grama) po kubnom metru zraka (µg/m³). Prostorno, procijenjena vršna godišnja srednja površinska koncentracija prašine nalazila se u nekim područjima Čada u sjevernoj Srednjoj Africi, na oko 800 – 1100 µg/m³. Na južnoj hemisferi koncentracije prašine dosegle su najveću razinu u dijelovima središnje Australije i na zapadnoj obali Južne Afrike.

Zračne struje mogu prenositi prašinu iz ovih tipičnih područja izvora prašine na velike udaljenosti, u mnoge regije diljem svijeta stotinama do tisućama kilometara daleko od izvora. Regije koje su najosjetljivije na prijenos prašine na velike udaljenosti su sjeverni tropski dio Atlantskog oceana između zapadne Afrike i Kariba, Južna Amerika, Sredozemno more, Arapsko more, Bengalski zaljev i srednjoistočna Kina.

Godine 2023. transatlantski prijenos afričke prašine zahvatio je dijelove regije Karipskog mora, a istočnoazijska prašina iz pustinje Gobi također je sezala do Bohajskog i Žutog mora.

Srednja godišnja površinska koncentracija prašine u 2023. u najugroženijim je područjima bila viša od klimatološki srednje koncentracije. Žarišne točke uključivale su Južnu Ameriku, dijelove Sjeverne i Srednje Afrike.